RIBARSKO SELO BRZAC
Brzac nije tako lako opisati. To je jedno od onih mjesta na Zemlji u koje kada dođete poželite ostati. Mjestašce  iznad Glavotoka, sa pogledom na kanal između Cresa i Krka. Kada mislim zašto toliko volim Brzac, onda mislim na miris soli, na stabla maslina, stada ovaca, na stare fasade koje još uvijek sakrivaju djela starih majstora u kamenu. Tu i tamo iznad portuna proviruju glagoljski natpisi i davne godine  kada su te kuće građene. Ali prije svega mislim na ovdašnje ljude. Brzo čovjek shvati da su to jako vrijedni ljudi. Kako onda tako i sada. Jer nije lako živjeti na kršu i preživjeti od kamena i mora. Vidi se to najbolje na rukama ribara, na licima starijih žena . Puno je sreće i tuge, bura i tramontana, juga i neverina, puno je priča za iščitati sa tih lica. Zato ako posjećujete ovaj dio otoka, zastanite na kratko, dobro osluhnite, pogledajte, osjetite, pogotovo u ljetno jutro pa recite i Vi meni:  a da nije ovdje vrijeme stalo? A da nije ovo onaj Krk o kojem su pisali naši svećenici i fratri? Da nije to tračak otoka sa crno – bijelih fotografija? Nemojte napraviti grešku i samo projuriti ovuda, Brzac ima još puno priča za ispričati, puno filmskih prizora za pokazati, kažem Vam, jedno je to od onih mjesta... koje ne zaboravite.



Brzac, Linardići i Milohnići su povijesne seoske cjeline čiji se postanak vezuje uz migraciju Hrvata sa Velebita u XV st., mada je moguće da su i starija. To su blago zbijena naselja stočarsko-poljoprivrednog tipa, karakteristične organizacije prostora gdje su u sklopu okućnice stambeni i gospodarski objekti zajedno. Uz stambene objekte su karakteristične štalice građene kamenom u suhozidu mošune, s pred prostorom za mužnju - magarom. Od poljoprivrednih objekata važna su gumna, prostori za vršenje žita. Arhitektonske karakteristike sela su kamene kuće prizemnice ili katnice s horizontalnom podjelom prostora na gornji - stambeni i donji - gospodarski prostor - konoba, izbočine za krušnu peći na zabatima kuća, kameni svodovi na kojima počiva vanjsko stubište kuće. Stariji tip kuća ima drvenu platformu za ulaz u kuću što se smatra nalazom osobite vrijednosti.

Prema organizaciji prostora, koja ukazuje na slavenski tip naselja, te prema gustoći arhitektonskih spomeničkih nalaza i prema organizaciji okoliša interpretiranim suhozidom, sela Brzac, Linardići, Milohnići su istaknuti reprezenti krčke seljačke kulture a zbog gustoće etnografskih nalaza vrednuju se i kao etnografske zone.